16
17
18
19
2
20
21
1
10
11
12
13
14
15
3
4
5
6
7
8
9

SLOBODNA DALMACIJA (08.07.2013.) Alen Soldo: Ministre Jakovina, zadali ste konačan udarac našoj ribarskoj industriji

Pogubne posljedice prihvaćanja prijedloga EU-a o ribarenju na Jadranu

 

Prof. dr. Alen Soldo: Bilo koji ribarski stručnjak na Jadranu kazat će vam kako je to, zapravo, plan talijanske ribarske industrije s ciljem smanjenja količine ulova i povećanja cijena ribe, ali isključivo u njihovu korist / Fotomontaža: PSD

U Splitu je nedavno održan sastanak Opće komisije za ribarstvo Mediterana i na njemu je prihvaćen prijedlog EU-a o zajedničkom upravljanju resursima malom plavom ribom u dijelu Jadrana kojem pripadaju Hrvatska, Italija i Slovenija. No, ovom prijedlogu protivi se prof. dr. Alen Soldo (42), predavač na Odjelu za studije mora Sveučilišta u Splitu, znanstvenik koji se godinama i praktično bavi morem i ribarstvom, te tvrdi kako su naši plivaričari time dovedeni u vrlo loš položaj.

– Nije mi jasno zbog čega je Ministarstvo poljoprivrede prihvatilo prijedlog koji zasigurno nije u našu korist, pa je stoga vrlo upitno kakva je naša strategija u trenutku ulaska hrvatske ribarske industrije u EU – ogorčen je Alen Soldo. Nastavlja u istom tonu:

– Kada se plan malo bolje prouči, bilo koji ribarski stručnjak na Jadranu lako vam može reći kako je to zapravo plan talijanske ribarske industrije s ciljem smanjenja količine ulova i povećanja cijena ribe, ali isključivo u njihovu korist.

Naše se Ministarstvo složilo s planom koji nam određuje kvote ulova male plave ribe, na osnovi određenih parametara koji će nesumnjivo utjecati na ograničavanje i pad našeg ulova. Iako su predložene kvote u konačno prihvaćenom prijedlogu nestale u brojkama, svi parametri kojima se kvote izračunavaju, a time i konzekvencije, ostali su isti, pa samo netko posve nestručan može misliti da kvota više nema.
 

Ne ide im matematika

Nadalje, Ministarstvo je pristalo i da se ograniči ukupni broj ribolovnih dana na 180 dana godišnje, a također i da ribari mogu ribariti samo pet dana tjedno, što je stari talijanski prijedlog, koji s načinom ribolova u Hrvatskoj nema nikakve veze, ali zato ekonomiju našeg ribolova čini vrlo upitnom. Neslužbeno sam doznao kako se Ministarstvo hvali da je taj prijedlog ribolova od pet dana tjedno “uspješno” preinačilo u dvadeset dana mjesečno, ali se iskreno nadam da su to krive informacije, jer bi to značilo da u Ministarstvu ne znaju ni elementarnu matematiku.

Naime, pet dana ribolova tjedno daje ukupnu zabranu od 104 dana godišnje, dok dvadeset dana mjesečno znači 125 dana zabrane godišnje! Baš me zanima kako će našim ribarima Ministarstvo poljoprivrede objasniti razloge prihvaćanja ovakvog plana, kojemu je osnova jedino smanjenje ribolovnih mogućnosti naše flote ulaskom u EU, što je možda interes talijanske ribarske industrije, ali nikako ne i naše.

Na pitanje jesmo li uopće mogli ili znali birati drukčije, dr. Soldo ima decidiran odgovor:

– Pa, ništa se ne mora. EU je predložio zajednički plan upravljanja i za zonu u kojoj ribolov obavljaju Crna Gora i Albanija, ali su njihovi delegati odbili takav prijedlog jer žele još više razvijati svoju flotu. Stoga se, za razliku od hrvatske administracije, nisu složili s takvim planom, i mogu nastaviti raditi kao i dosad, čak i povećavati svoje ribolovne mogućnosti.

Istina, i Hrvatska je prije nekoliko godina službeno pokrenula Projekt obnove i modernizacije ribolovne flote. Neki od ciljeva tog projekta bili su povećanje konkurentnosti naših ribara prema drugima na Jadranu te povećanje korištenja biozaliha sitne plave ribe u Jadranu, razmjerno potencijalno velikim tržišnim potrebama.

Djelovanjem Ministarstva poljoprivrede sve je to srušeno u jednom trenutku, jer je zajedničkim planom upravljanja predviđeno da u sljedećih nekoliko mjeseci moramo poimenice navesti sva plovila koja će obavljati taj ribolov, a naša administracija je već preliminarno navela da se time bavi oko dvjestotinjak plovila. Problem je u tome što, prema podacima, imamo zapravo 488 povlastica za obavljanje ribolova plivaricom za malu plavu ribu, što je stvarna mogućnost naše ribolovne flote, bez obzira koliko ih u ovom trenutku zapravo radi.

Svaka zemlja na svijetu, a naročito u EU-u, čuva taj kapacitet, jer kada krenu očekivani zahtjevi za smanjivanjem flote, lakše je smanjivati taj kapacitet nego onaj realni. Na žalost, mi smo, kao i obično, postupili upravo suprotno i time postali jedinstveni na svijetu te jednim potezom pera uništili zauvijek potencijalne mogućnosti naše flote za barem 50 posto, ako ne i mnogo više!

Što se tiče planova za upravljanje, otkad su završili pregovori o ribarstvu s EU-om upozoravam da smo na pregovorima preskočili najveću i najtežu prepreku, čime smo dobili mogućnost da nastavimo ribariti na naš tradicionalni način, ali da je loptica prebačena na našu stranu na način da smo morali napraviti planove za upravljanje kojima ćemo opravdati takav ribolov. Na žalost, koliko mi je poznato, ni jedan plan za upravljanje nam još nije odobren, a možda je i bolje, jer kad čitate prijedloge tih planova, postavlja se pitanje želi li ribarska administracija pomoći ribarima ili ih zapravo hoće ukinuti?!

Odgovor se dobije kada pročitate u prijedlogu plana za mreže potegače, da su među ciljevima plana i provođenja ograničenja u ribolovnom naporu “kojima će ribari biti prisiljeni preusmjeriti svoj ribolovni napor na druge ribolovne aktivnosti ili odustati od ribolova i preusmjeriti se na srodne aktivnosti (turizam, poljoprivreda i sl.)”. Shvaćate li ovo?!
 

Osnove gospodarenja

Nerazumljivo je zbog čega jedino naša ribarska administracija radi protiv ribara i ne shvaća kako ukidanjem raznovrsnosti alata uvelike povećava ribolovni napor na određene vrste, jer kad ribarima ukinete mreže potegače, oni će se, u ovisnosti od plovila, prebaciti na mreže stajaćice, koće i manje plivarice i sl. Time se umjesto raspoređivanja ribolovnog napora na veliki broj vrsta, napor koncentrira na nekoliko njih, pa je jasno što možemo očekivati.

Administracija nikako da nauči osnove gospodarenja koje su zasnovane na zaštiti ribe kroz stručno propisane minimalne lovljene veličine i lovostaje, jer ribu definitivno nije briga hoće li je loviti potegačom, parangalom ili plivaricom... Upravo su manja plovila, u ovom trenutku općeg stanja resursa, naša najveća snaga, jer samo se ta plovila mogu uspješno i ekonomski opravdano sezonski prebacivati iz jednog ribolova u drugi, što je velikim specijaliziranim brodovima nemoguće.

I umjesto da administracija prepozna ekonomski potencijal manjih plovila, koja zapravo čine najveći dio naše flote, i koja od države uglavnom ne traže ništa osim mogućnosti normalnog i racionalnog ribolova, ona ih uništava.

Ministarstvo poljoprivrede postupa upravo suprotno i nerazumnim i nestručnim postupanjem uništava ono što je još zdravo u hrvatskom ribarstvu, a koncentrira se samo na spašavanje velikih “ekonomskih invalida” koji nemaju nikakvu računicu poslovanja bez velikih poticaja države.

DAMIR ŠARAC

 

‘Plan razvoja ribarstva’, - papir trpi svašta!

Predložen je i Nacionalni strateški plan razvoja ribarstva... - Ne znam što bih mogao reći o tome osim da se tim prijedlogom još jedanput potvrdilo da papir trpi svašta. Primjerice, što kazati na činjenicu da u jednom službenom prijedlogu nacionalnog plana, u dijelu gdje se navode institucije koje provode obrazovanje ribarskih stručnjaka, nema moje institucije, inače jedine, ne samo u Hrvatskoj, već i u ovom dijelu Europe!?

S obzirom da u vrhu ribarske administracije očito ne znaju tko im je školovao pola njihovih zaposlenih, jasno je kakve su kvalifikacije “stručnjaka” koji zapravo vode ribarsku politiku.