16
17
18
19
2
20
21
1
10
11
12
13
14
15
3
4
5
6
7
8
9

Tonči Tadić: Hrvatska hipnotizirana EU-om, a šansa je na Mediteranu

Hrvatskim poduzetnicima nude se velike prilike na tržištima Mediterana pa je potrebno jače političko pozicioniranje u Uniji za Mediteran

Dok brojne europske zemlje pogođene gospodarskom krizom traže izvozne prilike diljem svijeta Hrvatska još uvijek nema definiranu vanjsku politiku.

To se ponajviše odnosi na nedavno osnovanu Uniju za Mediteran, u kojoj bi prema mišljenju brojnih stranih diplomata Hrvatska mogla imati važnu ulogu kao posrednik između istoka i zapada te sjevera i juga. O prilikama koje se Hrvatskoj nude u trgovini, pomorskom prijevozu, energetici i drugim sektorima razgovarali smo sa Tončijem Tadićem, predsjednikom Euro-Mediteranskog foruma, specijaliziranog za pitanja Mediterana.

Što je Unija za Mediteran? Obzirom da je RH kandidat za EU, koja je veza Unije za Mediteran i EU?

Barcelonski proces: Unija za Mediteran obuhvaća svih 27 država članica EU, te sve ostale države na Mediteranu izvan EU: Hrvatsku, BiH, Crnu Goru, Albaniju, Tursku, Siriju, Libanon, Izrael, Palestinsku Samoupravu, Jordan, Egipat, Tunis, Alžir, Maroko, Mauretaniju i Monako. Unija za Mediteran (UfM) je na inicijativu francuskog predsjednika Sarkozyja stvorena potpisima šefova država 43 članice na 1. Mediteranskom summitu u Parizu 13. 7. 2008. Sjedište UfM je u Barceloni, glavni tajnik je Jordanac, a zamjenici su mu iz Italije, Malte, Grčke, Izraela i Palestine. UfM je zapravo izravni derivat dosadašnjih politika EU prema Mediteranu, tj. Europske politike prema susjedima (ENP) i Euro-Mediteranskog partnerstva (EMP). Svi odnosi članica EU sa Mediteranom mogu nadalje ići samo kroz okvir UfM, tj. nema više "soliranja" članica EU u odnosima sa mediteranskim zemljama. Za studeni 2010. odgođen je 2. Mediteranski summit šefova država, koji bi trebao biti u Barceloni, a nakon kojeg će biti puno jasnija organizacijska i programska vizija UfM.

Imamo li definiranu mediteransku politiku? Kako se vlada RH i predsjednik RH odnose prema ovoj problematici?

Pravo je pitanje zapravo: je li Hrvatska mediteranska zemlja? Politički gledano, Hrvatska nije Mediteran, jer su skoro sve razine vlasti u Hrvatskoj hipnotizirane sa EU i Srednjom Europom. U vezi UfM u Hrvatskoj nije učinjeno skoro ništa. Doduše po ministarstvima su imenovani koordinatori za UfM i to bi bilo otprilike sve! Skoro nitko među građanima ili poduzetnicima u Hrvatskoj nema pojma što je UfM, niti što su hrvatski prioriteti na Mediteranu. Postoji doduše određeni interes u ministarstvima na stručnoj, savjetničkoj razini. No ne postoji nikakav trend na političkoj razini, dakle na razini Vlade, koji bi ukazivao da nam je Mediteran strateški interes. Bivši i sadašnji Predsjednik Republike su doduše pokazali određeno zanimanje za to. Pa ipak Hrvatska nema svoju mediteransku vanjsko-političku strategiju, pa ni osnovna stajališta svoje vanjske politike na Mediteranu, što je bilo očito u reakcijama Vlade u u vezi izraelskog napada na turski brod ispred Gaze. Da apsurd bude veći, bavljenje Mediteranom biti će prva i osnovna vanjsko-politička zadaća Hrvatske nakon ulaska u EU, a za nju evidentno Hrvatska nije spremna! No, posve neovisno o tome, Hrvatska bi radi sebe same morala imati svoju mediteransku strategiju. Jer, zemljopisno gledano polovica Hrvatske, tj. njen jadranski dio, je Mediteran. A gospodarski gledano 73 posto naše robne razmjene obavljamo s mediteranskim bazenom!

EMEF je hrvatski think-tank za mediteranska pitanja. Što je zapravo definicija think-tanka i kako djelujete? Kako izgleda Mediteranska suradnja i na kojim razinama se ona vodi?

Euro-Mediteranski Forum (EMEF) je odgovor hrvatskog civilnog društva na spomenute izazove hrvatske mediteranske suradnje. Think-tank je američki pojam, a znači udrugu koja djeluje po principu znanstvene ustanove. Naši članovi su renomirani hrvatski znanstvenici, odnosno eksperti u svojim područjima, zaposleni u hrvatskim institutima i sveučilištima. Mediteranska suradnja daleko od očiju hrvatske javnosti i medija traje na sve četiri razine. Na razini ministara, kroz mediteranske ministarske konferencije poput onih o vodi održaanih u Jordanu 2008., u Egiptu 2009. i u Španjolskoj 2010. Na razini lokalne samouprave neke hrvatske županije i gradovi sudjeluju u radu ARLEM-a (Euro-Mediteranske skupštine lokalne i regionalne samouprave). Na razini eksperata EMEF i drugi mediteranski think-tankovi surađuju na izradi projekcija razvoja mediteranskog gospodarstva i društva. Na razini civilnog društva djeluju dvije ključne mediteranske mreže, u koje je uključen EMEF kao jedini predstavnik Hrvatske. To su MIO-ECSDE, mediteranska mreža ekoloških udruga sa sjedištem u Ateni, te Euro-Med Non-Governmental Platform sa sjedištem u Parizu, kao "mreža svih mreža" civilnog društva na Mediteranu.

Barcelonski proces tj. dijalog EU i Mediterana počeo je još 1995. U čemu je razlika u odnosu na Uniju za Mediteran? Kako stojimo u komunikaciji sa arapskim zemljama? Kakva nam je diplomatska mreža?

Barcelonski proces bio je de facto "blokovski" dijalog EU sa arapskim zemljama, pri čemu su Hrvatska i druge zemlje istočne obale Jadrana, te Turska i Izrael bili po strani. Sarkozy je pravilno uočio da je nužan dijalog svih sa svima na Mediteranu, jer postoji niz akutnih problema koji se doista tiču svih - od klimatskih promjena i potrebe zaštite slatke vode, preko zaštite mora i obale od zagađenja, do energetike i pomorstva. Pored toga, jasno je uočio kako je nemoguće očekivati rast GDP u EU dokle god EU na svojim južnim obalama ima Mediteran kao gospodarski i politički nestabilno, trusno područje. Unija za Mediteran je plod tih promišljanja unutar EU. Ponavljam, UfM nije samo Sarkozijeva vizija, nego je službeni projekt EU! Hrvatska je u arapskom svijetu zadržala dobar image stvoren još u vrijeme Nesvrstanih, a pojačan savezništvom sa Bošnjacima-Muslimanima u obrani od velikosrpske agresije. Nažalost, diplomatska mreža nam je jako slaba. Naše veleposlanstvo u Kairu pokriva 14 zemalja Bliskog Istoka! Samo jedno je naše veleposlanstvo za cijeli Magreb, a u Libiji taj čas nemamo veleposlanika. Od srpnja 2008. do danas Vlada nije organizirala niti sastanak veleposlanika u mediteranskim zemljama da bi stekla opću sliku što se zbiva na Mediteranu i koje gospodarsko-diplomatske inicijative treba pogurati.

Otkazan je 2. Mediteranski summit koji je trebao biti u Barceloni 7.lipnja. Odnosno, odgođen je za studeni ove godine. Koji su se razlozi mogli čuti u Alicanteu? Koji je vaš prijedlog za sigurnosni dijalog na Mediteranu?

Interpretacije koje su se čule bile su vrlo jasne: odgoda 2. Summita je posljedica, najblaže rečeno, zastoja u mirovnom procesu na Bliskom Istoku. Francuska i Egipat, kao supredsjedatelji Unije za Mediteran, te Španjolska kao predsjedatelj EU, nisu ravnodušni prema tom problemu. Niti su ravnodušne ostale arapske zemlje, članice Unije. Neznam zapravo kako bi 2. Summit protekao u ovim okolnostima. Ipak, iz svih rasprava sa delegatima iz drugih mediteranskih zemalja stekao sam dojam da žele održavanje 2. Summita, odnosno nastavak mediteranskog dijaloga o gorućim zajedničkim problemima. U Alicanteu je predstavnica španjolskog Ministarstva vanjskih poslova iznijela tezu da "ne bi trebalo dopustiti da Unija za Mediteran potone pod teretom krize na Bliskom Istoku, jer su njeni ciljevi postavljeni daleko više i daleko šire". Slažem se sa time. Glavni izazov, odnosno "mediteranska kvadratura kruga" za supredsjedatelje UfM je zapravo u tome kako izolirati ili umanjiti utjecaj Blisko-Istočnih sukoba na sva ostala područja suradnje Unije za Mediteran. Pri tome ne treba zaboraviti da i Izrael i Palestinska Samouprava imaju po jednog zamjenika glavnog tajnika Unije za Mediteran. Očito je da sigurnosno-politička pitanja zasad zasjenjuju sve ostale teme UfM. Zato bi OSCE trebalo proširiti sa Europe na Mediteran ili pak u okviru UfM napraviti zasebnu organizaciju sličnu OSCE-u.

Spomenuli ste da ce suradnja članica Unije za Mediteran ići u okviru 30 područja. Koja od njih su od ključne važnosti za RH?

Već na 1. Summitu u Parizu u srpnju 2008. izdvojena su četiri ključna mediteranska projekta, odnosno područja suradnje. To su Mediteranske morske autoceste, Mediteranski solarni plan, Mediteranska dugoročna strategija za vode i Horizont 2020, tj. projekt oslobođenja Mediterana od zagađenja na kopnu i moru. Svi oni su značajni za Hrvatsku. Od značaja za Hrvatsku su i Mediteranska obalna straža, mediteranska poljoprivredna politika, suradnja u kontroli ribarstva i zaštiti ribljeg fonda, u telekomunikacijama i u razvoju informatičkog društva, te naravno stvaranje Euro-Mediteranske zone slobodne trgovine i Euro-Mediteranske znanstveno-istraživačke zone.

Kad govorite o brodarstvu, ključan je razvoj luka i željezničke infrastrukture. Koje su projekcije razvoja brodarstva i luka na Mediteranu do 2030.?

Upravo na to cilja projekt Mediteranskih morskih autocesta. Brodski promet bi trebao trostruko porasti do 2030., što radi povećane razmjene sa gospodarstvima Dalekog Istoka, što radi rasta gospodarstva na istočnim i južnim obalama Mediterana. Jadranske luke bi svakako trebale dominirati u pomorskom povezivanju Srednje i Sjeverne Europe sa Istočnim Mediteranom i Suezom. Zato bi bilo logično da Hrvatska bude inicijator euro-mediteranske konferencije s ciljem stvaranja mediteranskog sporazuma o pristupu morskim lukama i provozu kroz prometne koridore, jer vrlo skoro ćemo se naći u situaciji sukobljenih interesa lučkih i željezničkih operatera iz raznih država u tom prometnom lancu. Također, bilo bi razumno stvoriti konzorcij Istočno-Jadranskih luka na čelu s Rijekom i povezati ga sa lukama Grčke. Moguće je i stvaranje niza kontejnerskih mega-terminala radi prihvata tog prometa. No još je važnija hitna izgradnja nizinskih pruga prema Rijeci i Splitu, kako nebismo propustili tu povijesnu šansu. Preduvjet povećanog morskog prometa je sigurnost na moru i u lukama. Split se nameće kao logično sjedište Jadranskog zapovjedništva združene Mediteranske obaalne straže. Sa time bismo Italiji prepustili brigu o sigurnosti na njenim južnim obalama. Sigurnost u mediteranskim lukama, uz postojeći ISPS protokol, treba dograditi stvaranjem sustava sigurnosti i kontrole kontejnerskog prometa, po uzoru na američki Container Security Initiative, u čemu bi opet Hrvatska trebala imati inicijativu, a ne pasivno čekati!

Energetika je očito ključna za Mediteran. Gdje su tu naše poslovne pogodnosti?

Upravo u mediteranskim energetskim projektima! Očekivani rast potrošnje energije na Mediteranu do 2030. je 1.4 posto godišnje, ali će sjever Mediterana trošiti oko 60 posto energije, a istok i jug Mediterana 40 posto. Stvaranje jedinstvenog mediteranskog prstena dalekovoda će olakšati opskrbu energijom i tu je šansa za hrvatske poduzetnike. Treba pojačati ili obnoviti mrežu dalekovoda na Bliskom Istoku radi povezivanja Turske i Egipta, povezati Alžir i Egipat, Magreb sa Španjolskom, Tunis sa Italijom. No sjever Mediterana će do 2030. utrostručiti udio obnovljivih izvora u proizvodnji energije, dok će nafta i plin i dalje biti izvor za 90 posto energije na jugu i istoku Mediterana. Najbrži razvoj obnovljivih izvora energije je u zemljama EU, a ne tamo gdje bi čovjek očekivao - u sjeverno-afričkim zemljama, koje obiluju sunčanim danima. U cilju realizacije Mediteranskog solarnog plana u brojnim mediteranskim zemljama doneseni su jaki zakonski poticaji za razvoj obnovljivih izvora - npr. u Alžiru, Egiptu, Izraelu, Jordanu, Maroku i Tunisu. Nažalost Hrvatske tu nema! Naša energetska strategija marginalizira proizvodnju energije obnovljivim izvorima i ne potiče proizvodnju obnovljivih izvora u samoj Hrvatskoj.

Spomenuli ste formiranje Euro-Mediteranske Zone slobodne trgovine. Koje su pogodnosti i koje su opasnosti za RH?

Budimo realni - iza svih velikih ideja političkih integracija stoji zapravo inicijativa za stvaranje zone slobodne trgovine, pa tako i iza UfM. Pritisak poslovnih krugova koji žele mediteransku poslovnu suradnju polako lomi sve političke zapreke. Uz to, UfM će i sama financirati pojedine zajedničke strukturne projekte. No razlike među zemljama članicama su vrlo velike, te je nejasno kako će ti zajednički projekti biti izvedeni. Jednako je moguće da će od njih više koristi imati razvijene zemlje! Stvaranje jedinstvene zone slobodne trgovine na Mediteranu ipak može dovesti do gubitaka radnih mjesta u pojedinim sektorima slabije razvijenih zemalja - npr. u poljoprivredi i ribarstvu, u prerađivačkoj, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, među građevinskim tvrtkama, te u cestovnom transportu. Te grane su, uz turizam, energetiku i telekomunikacije, hrvatski potencijal. Zato smo sa kolegama iz Egipta, Španjolske, Libanona i Palestine inicirali stvaranje posebne mediteranske mreže koja bi se bavila socio-ekonomskim aspektima mediteranske zone slobodne trgovine.

Očito je da su mediteranska umrežavanja već započela. Ima li izgleda i za mediteransko umrežavanje poduzetnika?

Unatoč tome što se čini da se ništa ne zbiva sa UfM jer se ministarski sastanci odgađaju, daleko od očiju javnosti ipak traje umrežavanje poslovnih krugova sa sjevera, juga i istoka Mediterana. Hrvatskih poduzetnika u tim umrežavanjima poduzetnika zasad nema, jer su ili neupućeni u to što se zbiva ili valjda čekaju blagoslov države. Tu Hrvatska nema što izgubiti, možemo samo pojačati i diverzificirati naš izvoz u mediteranski bazen. S druge strane, već sada Hrvatska prednjači pred svim mediteranskim državama u raznovrsnosti svog izvoza u EU. Treba zato očekivati intenziviranje poslovne suradnje naših tvrtki s partnerima sa sve tri obale Mediterana radi korištenja pogodnosti otvorenog zajedničkog tržišta. Poslovni krugovi u Hrvatskoj i naši poduzetnici trebaju se probuditi i uključiti se u euro-mediteranske integracijske procese, ne čekajući državni poticaj za to!

Poslovni dnevnik  8. srpanj 2010.| Miho Dobrašin

 http://www.poslovni.hr/vijesti/italija-prepoznala-vrijednost-sredozemlja-152919.aspx